Struktura računarskih sistema
Ovdje možete preuzeti prezentaciju sa časa:
organizacija_računarskih_sistema.ppsx | |
File Size: | 949 kb |
File Type: | ppsx |
RAČUNARSKI SISTEM predstavlja skup mašina i pridruženih programa organizovanih radi vršenja automatske obrade podataka.
PROGRAM je niz instrukcija napisanih za računar pomoću kojih se vrši željena obrada podataka.
Imajući u vidu da je računarski sistem samo mašina koja radi po određenom programu, može se reći da se svaki računarski sistem sastoji od dvije komponente:
· same mašine - računarskog hardvera
· programa po kojima računar radi - računarskog softvera.
Izraz hardver (hardware) označava fizičke uređaje računarskog sistema, odnosno sve one delove koji se vide i mogu da se dotaknu. Ovaj izraz je nastao zbog veličine prvog računara ENIAC, koji je bio težak, kabast i glomazan. Sa razvojem informacionih tehnologija značenje ovog izraza je prošireno i na sve druge komponente informacionih tehnologija u vezi s računarima (razni priključni uređaji, komponente računarskih mreža itd.). S obzirom na to da je računar bez programa potpuno beskoristan, ova druga komponenta računarskog sistema dobila je ime softver (software).
Organizacija računarskog sistema podrazumijeva funkcionalnu strukturu sistema, tj. podjelu na sastavne djelove prema njihovoj ulozi.
Tipičan računarski sistem sastoji se od sledećih funkcionalnih jedinica:
CPU i Centralna memorija su centralni dio računara, dok ulazne, izlazne i jednice spoljne memorije čine periferni dio računara ili periferije.
PROGRAM je niz instrukcija napisanih za računar pomoću kojih se vrši željena obrada podataka.
Imajući u vidu da je računarski sistem samo mašina koja radi po određenom programu, može se reći da se svaki računarski sistem sastoji od dvije komponente:
· same mašine - računarskog hardvera
· programa po kojima računar radi - računarskog softvera.
Izraz hardver (hardware) označava fizičke uređaje računarskog sistema, odnosno sve one delove koji se vide i mogu da se dotaknu. Ovaj izraz je nastao zbog veličine prvog računara ENIAC, koji je bio težak, kabast i glomazan. Sa razvojem informacionih tehnologija značenje ovog izraza je prošireno i na sve druge komponente informacionih tehnologija u vezi s računarima (razni priključni uređaji, komponente računarskih mreža itd.). S obzirom na to da je računar bez programa potpuno beskoristan, ova druga komponenta računarskog sistema dobila je ime softver (software).
Organizacija računarskog sistema podrazumijeva funkcionalnu strukturu sistema, tj. podjelu na sastavne djelove prema njihovoj ulozi.
Tipičan računarski sistem sastoji se od sledećih funkcionalnih jedinica:
- Ulazne jedinice(služi za unošenje programa i podataka),
- aritmetičko logičke jedinice (izvođenje aritmetičkih operacija - sabiranja, oduzimanja, množenja i deljenja - i logičkih operacija - upoređivanja dve vrednosti da bi se odredila veća i određivanja da li je izraz istinit ili nije.),
- kontrolne ili upravljačke jedinice (kontroliše rad cjelokupnog sistema, kontroliše izvršavanje programa, uzima instrukcije iz memorije i prepoznaje ih, dekodira i naređuje odgovarajuće akcije drugim jedinicama, započinje operacije ulazno-izlaznih jedinica i prenosi podatke u centralnu memoriju i iz nje),
- unutrašnje, operativne, centralne memorije (privremeno čuvanje podataka i instrukcija tokom izvršavanja programa),
- izlazne jedinice (prikaz rezultata obrade podataka) i
- spoljne memorije (čuvanje programa i podataka kada računar nije u upotrebi, tj trajno čuvanje)
CPU i Centralna memorija su centralni dio računara, dok ulazne, izlazne i jednice spoljne memorije čine periferni dio računara ili periferije.